Dragutin Milivoj Domjanić - pjesnik kajkavskog srca

Bio je hrvatski pjesnik, pravnik, predsjednik Društva hrvatskih književnika, predsjednik Matice hrvatske (1921.g.-1927.g.), te predsjednik Međunarodnog PEN kluba zagrebačke sekcije te član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Plemićka obitelj Domjanić javlja se u javnom životu Hrvatske krajem 16. stoljeća. Plemićki list i grbovnicu dobivaju 1596. godine od cara Rudolfa II. U 17. stoljeću dolaze u zelinski kraj gdje stječu posjed uz Zelinu Sv. Nikola (kasnije Donja Zelina). Bogatstvo i rasprostranjenost posjeda Domjanićevih dostiže svoj vrhunac krajem 18. i početkom 19. stoljeća kada se njihovi posjedi protežu od Zeline Sv. Nikole preko Hrnjanca do Nespeša i Blaškovca, te u Hrvatskom zagorju oko Golubovca. Tokom 19. stoljeća Domjanići se brojnim ženidbenim vezama povezuju s drugim plemićkim obiteljima. Tako se Milivoj Domjanić ženi sa Zorom Gerechtshammer čiji se plemićki obiteljski posjed nalazi na Krčima pored Adamovca.

12. rujna 1875. godine na Krčima pored Adamovca (tada kotar Sveti Ivan Zelina) na obiteljskom posjedu svoje majke Zore rođen je Dragutin Milivoj Domjanić. Dragutin odrasta kako u okruženjima majčine obitelji na Krčima, tako i u okruženju Domjanićevih u Donjoj Zelini. Poslije završene gimnazije Dragutin je studirao pravne nauke, a 1898. godine stupa u državnu službu. Već 1899. godine doktorirao je te se nakon toga posvetio zvanju suca u Zagrebu.

Domjanić se književnošću počeo baviti već u gimnaziji; prve pjesme objavljuje pod pseudonimom. Kao student napisao je pjesmu ”Ridi Pagliaccio” objavljenu pod svojim punim imenom 1895. godine u Vijencu. U rodnom kraju Domjanić rado provodi svoje slobodno vrijeme i to okruženje ga inspirira, potiče ga da svijet oko sebe vidi na način samo njemu svojstven, inspirira ga da se izražava jezikom svojih predaka, kajkavskim jezikom, za kojeg on sam priznaje da mu je u srcu.