Kapela Svetog Petra u Novom Mjestu

Kapela sv. Petra u Novom Mjestu po svojoj povijesti i značaju daleko nadilazi značaj jedne omanje seoske kapele. Prva važna okolnost vezana uz ovu kapelu je mjesto, odnosno naselje gdje se ona nalazi. Naziv Novo Mjesto kao oznaku naselja ili posjeda nalazimo u najstarijoj ispravi o Zelini, ispravi kralja Bele III iz 1185. godine kojom on zagrebačkim kanonicima potvrđuje posjede Zelinu, Glogovnicu i Novi. Točnije određenje posjeda Novi do danas nije nitko odredio. Kako se u ispravi govori o posjedu Novo loco, moguće da se radi o Novom Mjestu. U tom slučaju bi Novo Mjesto bilo posjed kojeg je prije darovanja 1185. godine imao biskup Prodan. Ukoliko je to već u 12. stoljeću bio biskupski posjed, moguće da je već tada na njemu sagrađena kapela.

Srednjevjekovne isprave govore nam da je ova kapela u neko vrijeme bila i župna crkva. Godine 1409. je zabilježeno da je u Novom Mjestu župnik bio Luka. Ova se kapela nalazi u popisu župa Zagrebačke biskupije 1501. godine. Zabilježeno je da je imala dva župnika, Luku i Šimuna. U 16. stoljeću kapela se nalazila u sastavu posjeda bisaškog grada. Vlasnici grada Bisaga, obitelj Kaštelanovići, ujedno su patroni kapele, odnosno crkve. Tijekom 16. stoljeća plemićka obitelj Kaštelanovića izumire, a zbog velikih pustošenja od strane Turaka, Sv. Petar prestaje biti samostalna župa. Zapisano je da je 1570. godine ova crkva bez župnika. Sačuvana kanonska vizitacija iz 1704. godine navodi da je kapela Sv. Petra u sastavu župe Sv. Ivana Krstitelja.  

Prof. dr. Vladimir Goss naziva ovu kapelu zelinskom „katedralom“ ukazujući time na njen izvanredan značaj za povijest ranog srednjevjekovnog graditeljstva na ovim prostorima, odnosno na povijest umjetnosti općenito. Brojni povjesničari umjetnosti – Anđela Horvat, Lelja Dobronić. Stanka Domin, Zorislav Horvat, datiraju ovu kapelu vrlo rano, neki u vrijeme romanike a neki u prijelazni, romaničko – gotički period. Najnoviji dokaz vremena romanike, ranije nepoznat znanstvenicima, a otkriven prilikom konzervatorskih radova prije nekoliko godina, jesu fragmenti romaničke rozete koja se mogla nalaziti na pročelju kapele. Za pretpostaviti je da je ova romanička rozeta krasila kapelu u predtatarskom periodu, a da je u velikoj obnovi nakon Tatara na pročelju zasjala elegantna gotička bifora (koju i sada možemo vidjeti, rekonstruiranu prilikom obnove), u skladu sa posljednjom francuskom ''modom'', gotikom, koja je u 14. stoljeću preplavila kršćansku Europu.

 Iz vremena kada je kapela sagrađena, tj. kraj 12. ili prva polovina 13. stoljeća potječu prepoznatljivi elementi romaničkog graditeljstva – malo i četvrtasto svetište s dva romanička prozora, prostrana lađa s četiri romanička prozora te romanički polustupovi koji nose trijumfalni luk svetišta.

 Osim arhitekture, veliku vrijednost ove kapele čine i brojni oslici, nastali u rasponu od 14. stoljeća pa do renesanse. Neki od tih oslika, cjelovite su kompozicije, ciklusi velike umjetničke i povijesne vrijednosti, do danas još nedovoljno proučeni i interpretirani.       

Prvi ''bogati'' oslik kapele potječe najvjerojatnije sa početka 14. stoljeća, a što bi odgovaralo dolasku Anžuvinaca na hrvatsko – ugarsko prijestolje. Poznato je da su Anžuvinci iz političkih razloga uzdigli svetog Ladislava, hrvatsko – ugarskog kralja od roda Arpadovića, te on postaje važna osoba srednjevjekovne kršćanske ikonografije na prostorima Slavonije i Mađarske. Sveti Ladislav je zaštitnik i apostol srednjevjekovne Slavonije. Srednjevjekovni izvori opisuju život Sv. Ladislava. Jedna od legendi govori o bitci Sv. Ladislava sa Kumanima. Prema nekim mišljenjima oslik na sjevernom zidu lađe kapele predstavlja najstariji poznati, sačuvani  prikaz legende o Sv. Ladislavu i njegovoj borbi sa Kumanima.

 Osim prikaza legende o Sv. Ladislavu, oslik sa početka 14. stoljeća u lađi kapele sadrži više izvanrednih ikonografskih kompozicija od kojih se neke mogu pročitati i razjasniti, a druge ne mogu, prvenstveno zbog velikih oštećenja. Dobro je sačuvan prikaz Bogorodice zaštitnice kojoj utječu u zaštiti brojni vjernici, sklanjajući se pod skute njenog plašta. Također je dobro sačuvan i prikaz krunjenja Bogorodice. Među brojnim prikazima zanimljiv je jedan čest srednjevjekovni motiv – velikaš, vjerojatno donator, kleči, u jednoj ruci drži okove (moguće da je oslobođen od sužanjstva), a u drugoj drži ključ. Neposredno pod stropom južnog zida lađe djelomično je sačuvan prikaz dvije svetice – mučenice, Sv. Katarine i Sv. Barbare. Svetice raspoznajemo po njihovim atributima koje drže u rukama: kuli i kotaču. Oslik koji vidimo na podgledu trijumfalnog luka prikazuje ''Jeseovo stablo'', a nastao je vjerojatno u drugoj polovini, odnosno potkraj 15. stoljeća. Svaki je lik u kompoziciji Jeseova stabla oblikovan na zaseban način. Neki su prikazani gologlavi, a neki imaju kape jedni su golobradi, a drugi bradati. Neki su prikazani mladoliki, a drugi već u zrelijoj dobi. Neki među njima drže u ruci notulus, a drugi knjigu. Tijekom vremena isprani su tekstovi po kojima ih se moglo raspoznati, a jedini među njima zasad pouzdano prepoznatljiv jest mladoliki golobradi lik kralja Davida, s krunom na glavi i lutnjom u rukama.

 Isto se tako simbolika broja dvanaest (Jesea i jedanaest njegovih potomaka) proteže i na dvanaest apostola, koji su prikazani na zidovima svetišta. Ovaj prikaz apostola u svetištu vjerojatno je nastao u drugoj polovini, odnosno potkraj 15. stoljeća kada je kapela Sv. Petra župna crkva te ima župnika. Neki likovi apostola su prepoznatljivi po svojim atributima, dok drugi nisu. Prepoznajemo Sv. Petra i Sv. Pavla, Sv. Filipa i Sv. Jakova.

 Devedesetih godina 20. stoljeća počela su temeljita istraživanja i radovi na obnovi kapele, koji su trajali sve do 2015. godine. Nakon što su 1997. godine u kapeli pronađeni zidni oslici, istraživanja i obnovu kapele vodi Hrvatski restauratorski zavod a njihovi djelatnici provode arhitektonska i arheološka istraživanja te zaštitu pronađenih zidnih oslika. Radove na obnovi kapele vodila je gđa. Teodora Kučinac, g. Ivan Srša vodi zaštitu i restauraciju zidnih oslika, a gđa. Ana Azinović Bebek arheološka istraživanja.

 Prva arheološka istraživanja 1997. godine, vršio je tadašnji ravnatelj Muzeja Sveti Ivan Zelina g. Hrvoje Strukić. Tada su pronađeni ostaci temelja i poda sakristije sa sjeverne strane kapele.

Tijekom arheoloških istraživanja u unutrašnjosti kapele 2002. gđa. Ana Azinović Bebek pronašla je nekoliko izuzetnih predmeta. U cijelom prostoru lađe kapele pronađeni su ostaci ukopa, ali nije pronađen niti jedan cjeloviti ukop, već samo dislocirane kosti koje su  posljedica nekoliko pregradnji kapele. Neporemećeni ukopi pronađeni su isključivo u zoni svetišta. Svi su bili ukopani u sloju ispod najstarije podnice. Tijekom istraživanja pronađeno je i nekoliko komada novca a najznačajniji je ugarski zlatni forint kralja Žigmunda. Uz novac pronađene su još i dvije zavjetne medaljice i možda najznačajniji nalaz brončani križ-pektoral sa srebrnom figurom raspetog Krista (14-16. st.)

Kapela je temeljito obnovljena, dobila je novi krov po uzoru na srednjevjekovni, te lijepi drveni zvonik. Arhitektura obnovljene kapele znatno je istaknula njene karakteristike iz vremena romanike i gotike. Prva Sveta misa koja se služila nakon obnove kapele bila je za blagdan Svetih Petra i Pavla 2015. godine. Misu su zajedno slavila, simbolično, dva župnika – vlč. Ivan Šestak, koji je otpočeo radove obnove kapele i vlč. Vlado Bogdan, koji je završio obnovu kapele.