Tresla se Zelina 1880. godine

Tresla se Zelina 1880. godine 

Potaknuti turbulentnim događanjima koja su obilježila, sada već prošlu 2020. godinu javilo se razmišljanje o potrebi objedinjenja svih zabilješki podrhtavanja tla na području Svetog Ivana Zeline i njegove bliže okolice te njihovih posljedica tijekom 1880. i 1881. godine. Pokušaj je ovo prikupljanja i prenošenja opisa kako potresom uzrokovanih materijalnih posljedica tako i osobnih iskustava pojedinaca sa Svetoivanjskog područja.

* tekst je dio rada nastalog za potrebe Zbornika Muzeja Sveti Ivan Zelina koji će biti objavljen tijekom ove godine 

Uvod

Snažan potres koji je pogodio grad Zagreb 22. ožujka 2020. godine u ranim jutarnjim satima ukazao nam je na činjenicu koliko su prirodne silnice nepredvidive i razorne. Stotinu i četrdeset godina minulo je od prošlog jednako razornog potresa u kojem je značajno stradao Zagreb i njegova okolica. U nastavku ovoga teksta prikazat će se pregled svih potresa koji su na neki način ostali zabilježeni u kronikama ondašnjih suvremenika na području Svetog Ivana Zeline i njegove bliže okolice. Želja je približiti osobna iskustva i sjećanja pojedinaca u datim trenucima potresa, ali i zabilježenu nastalu materijalu štetu.

Prikupljanje makroseizmičkih podataka započinje na području Hrvatske u drugoj polovici 19. stoljeća, dok sustavnije prikupljanje mikroseizmičkih podataka putem upitnica započinje početkom 20. stoljeća. Upravo je veliki zagrebački potres koji se zbio 1880. godine potaknuo osnivanje Odbora za proučavanje i prikupljanje podataka o potresima. Podatke je sakupljao i obrađivao sam Mijo Kišpatić u ime Odbora sve do 1906. godine kada nadležnost i zadaće prelaze na Meteorološki opservatorij u Zagrebu. Požrtvovni rad M. Kišpatića sumiran je u sveukupno 24 potresna izvješća koja su obuhvatila podatke o potresima za Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu. Sveti Ivan Zelina i njegova okolica nalazi se u seizmološkoj zoni Jastrebarsko-Zagreb-Varaždin. S obzirom na prostornu raspodjelu epicentara spomenuta zona može se definirati podjelom na četiri distinktivna epicentralna područja: Žumberačka gora, Brežice-Krško, Medvednica i Ivanščica-Varaždin.

Geološka karta Republike Hrvatske 1:300 000., izdao Hrvatski geološki institut, Zavod za geologiju, zagreb. Dio karte koji prikazuje epicentralno područje Medvednice.

Posljedice zagrebačkog potresa 1880. godine u Svetom Ivanu Zelini i njegovoj okolici

Najveći zagrebački potres od 09. studenog 1880. godine imao je dubinu žarišta između 12-17 kilometara, te je bio procijenjene magnitude od 6.3. Potres se zbio u 7:34 ujutro, te je trajao 10 sekunda, a nakon njega tlo je podrhtavalo još šest mjeseci. Sveukupno u tih šest mjeseci zabilježeno je vrijeme, datum i osnovne opisne karakteristike za 200 naknadnih podrhtavanja tla, završno sa 21. siječnjem 1882. godine. Trenutke prije samog potresa prenosi nam J. Torbar u svom izvješću: „ Dne. 9 studenog 1880. svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenskim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9.4°C.; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipala je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava težko natovarena željezničkoga vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakvoj ne samo nema pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih“ (Torbar,1882:2) Torbar nam prenosi i same posljedice potresa, te zapisuje: „Užasan bijaše čovjeku pogled idući poslije potresa gradom. Crkve, kuće i druge zgrade popucale; dimnjaci popucali, drugi se oko okomite osine za više ili manje stepena na stran zakrenuli; jedni se prelomili te na krovu ostali, drugi probili krov i tavan te čak u sobe popadali; ovi strovalili se na dvorište te silu satrta ciglovlja sobom povukli, oni srušili se na susjedne niže krovove, a veći dio strovalio se na ulice jih zasuo ciglovljem, otrganim kamenjem i smrvljenom žbukom. Uza strovaljene dimnjake počiniše najviše štete porušeni zabati i vatrobrani zidovi. Ulice bjehu ruševinom tako zasute, da je mjestimice kolam prolaz zapriječen bio... Neima u gradu i izvan grada kuće niti zgrade, koja ne bi više ili manje oštećena.“ (Torbar, 1882:3).

Nevjerodostojne ilustracije Zagreba nakon potresa 1880. u novinama Leipziger illustrierte Zeitung

Jačinu potresa opisuju nam i svjedočenja o podrhtavanju tla i štetama u Karlovcu i Sisku, ali i puno dalje. Kako prenose novine podrhtavanje se osjetilo čak do Osijeka. Razorna moć potresa nije nikoga poštedjela niti ostavila ravnodušnim. U Granešini, javljaju svjedoci ondašnjih zbivanja srušio se crkveni toranj i pri tome usmrtio nekoliko osoba. Od samog potresa možda je i razornija njegova posljedica koju je ostavio na psihičko stanje stanovništvo grada Zagreba i njegove okolice. Naime novine javljaju kako se nemali broj stanovnika Zagreba počeo iseljavati iz grada. Usprkos toj činjenici pomoć glavnom gradu započela je pristizati već par dana nakon potresa. Materijalu pomoći među prvima pružao je car Franjo Josip I., zatim Hrvatska vlada i sabor te Poglavarstvo grada Zagreba. Nije izostala niti pomoć i solidarnost kako građana grada Zagreba i njegove okolice, tako i drugih stanovnika Monarhije.

Potres se jednakom silinom osjetio i na području Svetog Ivana Zeline te njegove bliže okolice, o čemu nam svjedoče i zapisi iz školskih spomenica. U ljetopisu za školsku godinu 1880-1881. u Svetom Ivanu Zelini pronalazimo sljedeći unos: „Dna. 9. studenog 1880. u 7 ½ sati u jutro zadesi nas silan potres. Bio kišovit, tmuran, jesenski dan, kadno najednom čusmo pod zemljom najprije silnu tutnjavu, a zatim oćutimo nekoliko vertikalnih udaraca, tako silnih, da su se od tog srušili dimnjaci nekojih kuća, paće, u nekim je kućama pao i strop u sobama, a prednje i stražnje kućne stijene se odlomile, bilo je i takvih, koje su uslijed ove katastrofe nastradale tako, da su postale posve neprikladne za stanovanje, te su mnogi po tuđim kućama tražili zakloništa. Čini se da je Sv. Ivan više pretrpio s tog potresa nego i sam Zagreb.“ (Spomenica Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini, 1875-1944:14).

Karta oštećenja građevina u Zagrebu u potresu od 9. studenoga 1880. (iz:  Hantken von Prudnik, Das Erdbeben von Agram im Jahre 1880, 1882.). Crvenom su bojom označene lakše oštećene građevine, a tamnosivom one teže oštećene; iscrtkane su nenastanjive zgrade, a crno su obojene posve urušene građevine.

Iako Sveti Ivan Zelina na svu sreću nije imao smrtno stradalih od potresa, uništene su mnogobrojne građevine. U izvještajima ondašnjeg vremena moglo se pročitati: „Stanovnici Sv. Ivana izvjestiteljima su priopćili kako su već i dan ranije čuli svojevrsnu tutnjavu pod zemljom. Toga kobnoga dana od potresa su ponajviše stradale zidane katnice, crkveni tornjevi, župni stan u Sv. Ivanu, ljekarna – kojoj je čak trebalo poduprijeti vanjski jugo-istočni zid, zatim mnoštvo dimnjaka te spomenika na groblju.“ (Torbar 1882:41). Također u svom izvješću navodi da su stradala i poneka plemićka imanja i stari gradovi. Tako je potresom bilo zahvaćeno imanje obitelji Barač, kurija obitelji Domjanić, imanje velikog župana Miklića u Sv. Heleni, te je znatno oštećen Paukovec. Obzor broj 262 opisuje stanje nakon potresa u Sv. Ivanu Zelini: “Što je god boljih zidanih kuća u Sv. Ivanu, sve su znatno oštećene, osobito one na sprat zidane. Tako su n.p. sudnica i obćinska kuća na toliko rasklimane, da nijesu više za uredovanje. nadbiskupska, crkvena, Horvatićeva, Bocekova i druge kuće izgubiše dimnjake, koji su popadali, te tim na krovovih i podovih znatne štete počinili. na njekojih kućah porušiše se zabati; ljekarna je silno popucana te je nutria sve porazbacano. I tako nema kuće, koja ne bi bud s vana bud s nutra bila više ili manje oštećena”. (Houška, Pažić, Dragija, Houška:1994:124). Crkva je malo oštećena, čak je i visoki četvrokutni toranj dobio samo male pukotine. Za razliku od nje, župni dvor čiji su zidovi vrlo debeli i masivni bila je znatno oštećena. Unutrašnji sjeverni zid odvojen je vertikalnom pukotinom, dok je južni zid značajno ispucao. Grof Dragutin pl. Drašković u nadolazećem razdoblju pomno i pedantno bilježio naknadna podrhtavanja tla. U razdoblju od 9. studenog do 8 ožujka 1881. godine, zabilježio je sveukupno 30 jačih i slabijih podrhtavanja tla. Noviji podaci govore nam da se najveći broj naknadnih potresa dogodio upravo na potezu između Zagreba i Svetog Ivana Zeline, točnije „u okolici Sv. Ivana Zeline zabilježeno je sveukupno 43 naknadna podrhtavanja tla“ (Prelogović, Cvijanović, 1981:139).

Sveti Nikola, Donja Zelina u potresu teško oštećena kurija (župni dvor); snimio. Ivan Standl, 1880.

Osim grofa Draškovića sjećanje na potres zabilježio je još jedan naš sugrađana – Gjuro Pucek: “Bilo je zimsko jutro u pola 8 sati, dana 9. studenog. Mene je mama baš otpremila u školu, polazio sam tada treći razred. Već sam bio kod ulaznih vrta kada sam opazio da se naša kuća ziblje, a na suprotnoj strani na kući „Velike oštarije“ vidio sam, kako se komad po komad dimnjaka kotrlja niz krov. Naša se kuća sva tresla, sa krova popadao je crijep, a u sobi su zveketale neke šalice, što su bile poredane po ormaru. Stijene su popucale na nekoliko mjesta. Kada je trešnjava prestala sav se svijet sletio na ulicu. Od škole nije bilo ništa nekoliko dana. Mnoge su kuće stradale pa su se morale poduprijeti balvanima. Među njima veću štetu su pretrpjele: Bivčeva kuća, naša kuća, crkvena kuća, kuća krojača Žiljka, Općinska zgrada, kotarski sud i još neke. Kako svako zlo ima i svojih dobrih strana tako je nakon potresa izgrađeno mnogo novih kuća u Svetom Ivanu, među njima i naša 1883. godine“ (Pucek, n.d.) Uistinu kako i izvješće M. Prudnika prenosi: „gotovo svaka veća kuća pretrpjela je značajnu štetu. na groblju su grobni spomenici bačeni i rotirani na sličan način kao i u Zagrebu (Prudnik, 1882:87).

Veliki zagrebački potres osjetio se i u naseljima nedaleko Svetog Ivana Zeline. Možda je upravo u Donjoj Zelini, točnije sv. Heleni bio i najrazorniji. „Ovdje je potres najžešće u zelinskoj okolici harao”, piše J. Torbar, “grad presv. gosp. vel. žup. Mikšića užasno je oštećen tako, da je nalik na ruševinu. Sjeverno i južno krilo najvećma je postradalo, kula se posve srušila, tako isto porušen je južno ležeć dio grada valjda pod teretom dimnjaka, koji su ovamo popadali. Isto tako su pali dimnjaci porušili strop. U prvom katu su svodovi sasvim porušeni i nutarnji zidovi posve potrgani, a ostale stiene su popucale, te se izbočile tako, da se čitav grad imao porušiti i s nova graditi. Na jugo-zapadnom krilu pridignuo se, kako vlasnik pripovijeda, glavni vanjski zid lakovih 20-25 cm., te se s lieva prema desnu zaokrenuo. Kakovih 200 koračaja od grada k istoku udaljena kapelica nije toliko postradala. Oltar pao je prema istoku, križ na tornjiću nagnuo se znatno prema jugu. Na južnoj strain ima tanak zid, koj je zatvarao njekadašnja stara vrata, ovaj je pao nutar, a cigle su dosta daleko od zida odletile. Drugi tanki zid na istoj strani ostao je neoštećen. Ostale kuće u okolici zelinskoj postradale su manje, istina, nego sv. Helena, ali su ipak sve više ili manje popucale, poimence je u Popovcu Mautnerov dvorac znatno oštećen, a još više grad Paukovac.” (Torbar, 1882:43-44). SL. 11 Franz Wahner prenosi nam u svom izvješću nešto osobnija iskustva župana Mikšića s kojim je imao prilike razgovarati. „Uistinu će nas iznenaditi da je svih 12 ljudi koji su se u trenutku potresa nalazili unutar dvorca Mikšić ostali živi“ (Wahner, 1883:80). Autor ovako započinje dio svog izvještaja o stradanjima dvorca Mikšić u sv. Heleni (Donja Zelina). Pročitamo li dojmove samog vlasnika dvorca koji se također zatekao unutar zdanja tijekom potresa neće nam čuđenje F. Wahnera biti neosnovano. Kako sam župan Mikšić pripovijeda „bio sam u šetnji na prvom katu dvorca kada je započeo potres. Jugozapadna se strana uzdigla najmanje 20 centimetara, u tom trenu sam bio bačen na zid te sam potom pao na koljena. Zidovi su užasno popucali. Držeći se rukom o zid osjetio sam kako se zidovi razdvajaju i međusobno udaljuju. U taj čas srušio se zid koji me napola zatrpao. U drugoj prostoriji županov sin stajao je u kutu sobe točno u času kada mu se strop urušio tik ispred njega. Ostali pojedinci koji su se u tom trenutku zatekli unutar dvorca uspjeli su izaći neozlijeđeni“ (Wahner, 1883:80-81). U svom izvješću Prudnik nadodaje da je „izdužena gospodarska zgrada (kuća za poslugu), udaljena samo 30 koraka od vlastelinstva u smjeru sjeverozapada imala vrlo mala oštećenja“ (Prudnik, 1882:85).

Sveta Helena, dvor Mikšića teško oštećen u potresu – pogled na stražnje pročelje s potpuno urušenom jednom od četiriju kula; snimio: Ivan Standl, 1880.

Osim spomenutih izvještaji o potresu donose nam i opise stanja iz drugih naselja u okolici Svetog Ivana Zeline. Torbar nam prenosi zatečeno stanje u Bedenici gdje je starinska u gotičkom stilu sagrađena crkva ispucala je na sve strane. Župnikova kuća popucala je na gornjem dijelu tako da u njoj više nije moguće živjeti. Najjače su popucale stijene s istočne i južne strane. Nešto detaljniji prikaz donosi nam Wahner – “Crkva u Bedenici čija os leži u smjeru ZJZ-ISI prilično je oštećena. Svodovi i lukovi pomakli su se u oba smjera osi crkve. Samo svetište (sakristija) značajno se pomaknulo, dok njegovi kontrafori nisu zadobili oštećenja. Na vanjskoj strani župnog dvora ima relativno malo oštećenja, najvidljivije su okomite pukotine koje se pružaju između prozora. Dimnjak je oštećen, ali nije otpao. Za razliku od vanjske strane, unutarnja strana zidova ima jače vertikalne pukotine“. (Wahner, 1882:83-84). O ozbiljnosti oštećenja na samoj crkvi piše nam i bedenički župnik. „Crkva je od potresa silno stradala. Zidine su se od temelja raspucale. Sljedeće godine su kolatori dali zidine zapeti željeznim sponama, ali se uza sve to nastale pukotine s nova sve jače otvaraju“ (Marenčić, 1913-1970:38).

KAŠINA, pogled s jugo-istoka na kapelu sv. Vida, koja je pretrpjela teška oštećenja u razornom potresu; snimio: Ivan Standl, 1880.

U Kašini je od potresa popucala crkva, naročito svod te župnikov dvor. Toranj je popucao najviše s južne i zapadne strane, dok crkva ponajviše sa sjeverne strane. Sa zvonika je pao križ. Ulazeći s dvorišta k crkvi puknula je na putu zemlja, ali se za dva dana zatvorila. Kapela sv. Vida nedaleko župne crkve je gotovo ruševina. Toranj se nagnuo prema jugu, a sa sjeverne strane srušio se sav krov na crkvi. “Sjeverno od Kašine leži mjesto Planina. Ovdje se potres osobito žestoko osjetio. dvorac zagrebačkog nadbiskupa, starinska na kat zidana kuća skrozimice je raspucan, te su sve zidine seljačke kuće u veliko oštećene, gdjekoje upravo porušene.“ (Torbar, 1882:41) U narednom razdoblju između 1881-1882. godine u kronici potresnih izvještaja zabilježen je velik broj manjih potresa na području Zagreba, njegove okolice, pa tako i Svetog Ivana Zeline.

Autor:

Igor Zrinski, mr.sc.

Muzej Sveti Ivan Zelina

Trg A. Starčevića 13

igor.zrinski@zelina.hr